U zaklonu žutih larika ispod Vršiča, planinari iz Jesenica slave visoki jubilej – 100 godina Erjavčeve koče, kojom upravljaju. To je jedan od rijetkih planinskih predjela u Sloveniji koji je otvoren i zimi.

Nekoliko koraka od Vršeške ceste, nakon 22. zavoja, na brežuljku u zaklonu ariša nalazi se Erjavčev planinarski dom, nazvana po slovenskom prirodoslovcu Franu Erjavcu. Nemci su već 1901. godine sagradili prvu kolibu na ovom mestu. Vosshütte, kako su ga zvali, koristili su graditelji Vršičkog puta tokom Prvog svjetskog rata, a potom je došao u slovenačke ruke.

„Kada su posle Prvog svetskog rata kolibu zauzeli članovi Slovenačkog planinarskog društva, koja je inače bila u lošem stanju, to je svakako bila odlična aktivnost za sve planinare, a posebno one ljubitelje planinarenja. tada je to bilo važno i za jačanje nacionalne svijesti svih Slovenaca“, naglašava Janko Rabič iz Planinarskog društva Jesenice.

Sigurno sklonište pod zidinama Prisanka, Mojstrovku, preuzela su jesenička planinarska društva nakon Drugog svjetskog rata. Koliba je renovirana i otvorena 1922. godine. Ubrzo je u vikendicu postavljena struja i telefon. I – što je tada i danas bio izuzetak – koliba je radila cijele godine. “To je bilo jako, jako važno za tadašnji slovenački alpinizam. Nekada smo okupljali tri, četiri, pa čak i pet generacija. Uroš Zupančič, kasnije Janez Kunstelj, znao je i mogao mnogo reći. A da ste imali otvorene uši i oči, mogao mnogo naučiti“, prisjeća se međunarodni planinski vodič Klemen Volontar.

Jedne zime dolina je bila gotovo nepristupačna.

Kako pojašnjava predsjednik Planinarskog društva Jesenice Ivo Ščavničar, u Erjavčevoj koči se zimi održavaju brojni kursevi na kojima se mladi uče kako da se ponašaju u planini zimi, kao i kursevi za one koji se obučavaju za vođenje zimi. . Ali zima na Vršiču i danas pokazuje svoje zube . I više od deset metara snijega procijenjeno je godinama unazad na vrhu prevoja, a još više u zabatima. Ujedno, Ščavničar priznaje da je potraga za domarima za vikendicu prilično izazovna. “Bilo je perioda kada je dolina bila gotovo nepristupačna. Moramo biti svjesni da i ovdje postoji opasnost od klizišta, pa je bilo trenutaka kada su bili odsječeni od svijeta”, rekao je on.

Put je doskora bio oran samo prvog maja, pa smo dosta robe nosili u ruksacima, prisjećaju se sagovornici. “Trebalo je gaziti. Ponekad je snijeg sezao i preko struka. Onda smo ga malo orali i malo se penjali. Ukratko, ovako je koliba svakog vikenda bila puna. Ali bilo je i perioda kada je bilo tako puno ,u novijim vremenima.Cak smo dosli po domara sa helikopterom.Velika prekretnica je bila kada je vikendica srusena,i sazidana nova.Usled ​​ovih okolnosti bila je zatvorena dosta godina, i izgubio je sve svoje stalne kupce“, rekao je Volontar.

Nova vikendica, kaže Ščavničar, stječe reputaciju. “Stalno se prilagođavamo željama i potrebama posjetitelja. Mislim da će ova vikendica polako dobivati ​​toplinu koju pamtim iz mladosti”, rekao je predsjednik Planinarskog društva Jesenice. Zato se trude da očuvaju i ožive izvorni planinski duh, brinući o udobnosti i uvijek sigurnom pristupu. “Zato što smo mi srdačni, veseli, poletni i vrijedni ljudi, znamo i sami sebe da obradujemo. Ukratko, mi smo planinari”, naglasio je Janko Rabič.